Različite potrebe – različita pažnja
Roditelji često pretpostavljaju da djeca koja pokazuju visoku razinu samostalnosti ne trebaju toliko pažnje. To je pogrešno, jer i takva djeca žele biti uvažena. S druge strane, djeca koja otvorenije izražavaju svoje potrebe i češće traže kontakt mogu dobiti više roditeljskog vremena i pažnje, a da toga roditelji nisu niti svjesni. Često se dogodi da u određenim razdobljima jedno dijete zaista treba više roditeljske pažnje: kad je mlađe, kad se razboli, kad ima problema u školi... No, unatoč tome, ključno je da se nijedno dijete ne osjeća odbačeno.
Kako ravnomjerno rasporediti pažnju?
- Organizirajte druženje “jedan na jedan” sa svakim djetetom. Neka dijete samo izabere aktivnost, a vi budite zaista prisutni.
- Svakom djetetu posvetite 10 - 15 minuta prije spavanja.
- Sa svakim djetetom njegujte male rituale koji odgovaraju njegovim interesima.
Što je još važno imati na umu?
- Kad razgovarate s djetetom, budite fokusirani, uspostavite kontakt očima i zaista slušajte, bez osuđivanja i potiskivanja njegovih osjećaja.
- Pokažite zanimanje za njegov svijet pitanjima poput: “Što ti je danas bilo najljepše?”, “Što se događa u tvojoj omiljenoj seriji?”, “Što je bilo zabavno na treningu?” i slično. Tako jačate osjećaj prihvaćenosti i važnosti.
- Pohvalite i prepoznajte jedinstvene osobine svakog djeteta: empatiju, kreativnost, nastup, strpljenje...
- Izbjegavajte usporedbe poput: “Zašto ne možeš biti kao tvoj brat?” ili “Ona može mirno sjediti, zašto ne možeš i ti?”. Takve usporedbe samo pojačavaju rivalstvo među braćom i sestrama te smanjuju osjećaj povezanosti i prihvaćenosti.
- Pokušajte razumjeti osjećaje djece, prepoznati ih i ne potiskivati.
Važna je i samorefleksija
Promatrajte sebe. Naša (često nesvjesna) sklonost jest da više vremena posvećujemo djetetu koje nam je po karakteru i interesima sličnije. Zato je iznimno važno osvijestiti svoje ponašanje i usmjeriti pažnju prema svim interesima i životima djece.
Savršena ravnoteža ne postoji
Dječje se potrebe stalno mijenjaju, pa je potraga za savršenom ravnotežom često više iluzija nego stvarnost. Važno je da roditelji imaju razumijevanja i prema sebi. Već to što pokazujete zanimanje, izdvajate vrijeme, izražavate ljubav i prisutni ste u važnim trenucima znači jako mnogo. Najvažnije je da se djeca osjećaju viđenima, saslušanima i voljenima.
Autorica: Kaja Strniša, BRST psihologija
