Što ako je sve što mislite da znate o vezama pogrešno?
O svim vezama sigurno ne, samo neke moramo drugačije rješavati.
Nesuglasice su neizbježne, pogotovo kada se radi o našim vrijednostima, uvjerenjima, ponašanju, odlukama, pa čak i poslu. Uostalom, nije moguće očekivati da se dvoje ljudi stalno o svemu slažu, što je i razlog zašto u međuljudskim odnosima (npr. partnerstvo, prijateljstvo, radno mjesto itd.) ima dosta nesuglasica. Ne mogu se svi međuljudski konflikti u potpunosti razumjeti, ali je želja svakog pojedinca da ga se čuje i vidi. Trenje u međuljudskim odnosima utječe i na vlastiti osjećaj samopoštovanja, samopouzdanja i dostojanstva, pa odnose doživljavamo kao složene, zahtjevne i ponekad neprevladive, ali to trenje postavlja prepreke na putu pomirenja i mira.
Zašto ulazimo u odnose?
Zapravo, međuljudske nesuglasice nisu problem, problem su koraci koje poduzimamo da ih riješimo kada se pojave. Najčešći pogrešan korak je intelektualizacija ili prezir emocionalnog dijela situacije. Fokusiramo se na racionalno objašnjenje i ideju o tome što se trenutno događa u ovom neslaganju, a to unosi hladnoću, prezir i otpor u odnos. Tada imamo osjećaj da se trebamo još više braniti i dokazati da smo u pravu. Kada nam je teško, intelektualizacija nam, nažalost, ne pomaže, iako bismo to željeli, jer briše emocije koje su najbolnije, ali ključne ako želimo izliječiti strah. Kada se ponašamo kao da su osjećaji nebitni, nažalost sprječavamo učenje upravljanja emocijama, a istovremeno jačamo osjećaj da su odnosi teški i zamorni. Kao rezultat toga, sve se više udaljavamo od pronalaženja izvora moći za iscjeljivanje odnosa.
Odnosi zahtijevaju mnogo više.
U zdravim odnosima komunikacija je iskrena i preuzimamo odgovornost – sve to možemo postići ako uzmemo u obzir emocije sugovornika i sebe. Sve više istraživanja potvrđuje da izbjegavanje emocija izaziva sklonost stresu, ljutnji i nezadovoljstvu, dok prihvaćanje emocija jača samopouzdanje i samopoštovanje te nas čini više tolerantnima i razumijevajućima u odnosima. Psihološki smo jači u izazovima koje nam postavljaju međuljudski odnosi, a samim time i lakše rješavamo probleme.
Ključ je ne bojati se ili pokušavati izbjeći sukob, već naučiti kako ga riješiti na zdrav način – ako mu pristupimo s puno poštovanja i na pozitivan način, sukob je prilika za jačanje veza. Bilo da se odnosi testiraju kod kuće, na poslu ili u partnerstvu, vještine učenja mogu nam pomoći da razriješimo nesuglasice na zdrav način i izgradimo jače odnose. Za zdravo rješavanje nesuglasica ključno je da sugovornici osjećaju razumijevanje i poštovanje. Ako želimo izliječiti pukotinu u vezi, onda će nam pomoći ako:
- smo aktivni slušatelj
- obraćamo pažnju na svoje i sugovornikove emocije i uzimamo ih u obzir
- uvijek pokazujemo poštovanje prema drugoj osobi
- održavamo pozitivan stav
- otvoreni smo za konstruktivnu kritiku i povratne informacije ne dopuštajući našim emocijama da prevladaju
- otvoreni smo i iskreni u svojim stavovima i osjećajima te pratimo kako druga strana odgovara na njih i koliko ih poštuje.
Kada sukob učinimo transparentnim, kada preuzmemo odgovornost za svoju ulogu u sukobu i kada sukob riješimo, zbližavamo se. Naša privrženost i osjećaj pripadnosti se značajno poboljšavaju. Važan dio rješavanja nesuglasica je i svijest da, iako se ljudi još uvijek ne slažu, to je manje važno od toga koliko poštuju jedni druge.
Ima nade za narušene veze
Rješavanje sukoba zahtijeva jačanje međuljudskih vještina, koje su ključne za ljubavne i učinkovite odnose. Ovo rješenje sa sobom nosi i proces upoznavanja samog sebe, a time i upoznavanja vlastitih pogrešaka, mana i prednosti. Zapravo, riječ je o procesu ovladavanja vlastitim emocijama, iskustvima i mislima, što je iznimno važno za odnose. Naime, pomaže u liječenju prošlih trauma koje smo doživjeli u vezama i koje bi mogle utjecati na sadašnjost, a prije svega potiče razmišljanje o emocijama i jača njihovu regulaciju. Na taj način učimo upravljati osobnim i profesionalnim sukobima. To je osnovni preduvjet da možemo prihvatiti vlastitu odgovornost i tako igrati aktivnu ulogu u izgradnji zadovoljavajućih odnosa. Nikada nismo prestari da počnemo graditi ove vještine, jer dobrobiti mogu trajati cijeli život.
Rastanak je ponekad neizbježan i donosi nove puteve
Ponekad radimo puno, ali ne ide. Ni to nije loše. Nisu sve veze doživotne. Zapravo, drugi možda nikada neće prijeći svoju zonu udobnosti, svoj prividni ponos i preuzeti vlastitu odgovornost prema drugima u odnosima. Normalno je da određene veze prestanu, jer je nemoguće zauvijek održati sve veze. Upravo oproštaj od određenih ljudi u naše živote unosi mir, kontakt sa samim sobom i mogućnost osobnog rasta, ali pazite; ponekad je najlakši način reći zbogom, pa nemojmo odustati tek tako. Rastanak može biti znak da se ne usuđujemo suočiti i susresti sami sa sobom – tada je lakše otići nego naići na vlastite prepreke. Ova svijest je neophodna za zdravu odluku. Uostalom, svi želimo nove prilike i ljude s kojima možemo graditi skladne odnose. Nemojte čekati da se to dogodi, već sami počnite graditi skladne odnose. Pa, samo hrabro, jer možeš.
Autor članka: Drago Švajger, mag. ZDŠ, voditelj i osnivač centra za psihoterapiju, savjetovanje i obrazovanje Uglašeni odnosi.
