Boli kad ne možemo. Boli kada si bezbroj puta ponavljamo riječi koje bismo trebali izgovoriti, a ne usudimo se izgovoriti ih. Naš unutarnji glas želi da možemo reći sve neizrečeno, ali ne možemo. Ponavljamo riječi u mislima, ali nažalost otupimo čim trebamo naglas reći dobru riječ o sebi ili se zauzeti za sebe. Slušamo drugu osobu kada nas ponižava, ali još uvijek u sebi vodimo bitke iz vremena kada su nam mnogi ljudi iz djetinjstva govorili: "Tiho, slušaj!", "Ne prigovaraj". "Nemoj ništa komentirati, nemaš dovoljno znanja"., "Nemoj biti osjetljiv ako ti netko nešto kaže.". Kad dođemo kući, razgovaramo sami sa sobom kako smo se mogli zauzeti za sebe, što smo mogli reći osobi preko puta, ali nismo. Ljuti smo na sebe, na njih, na cijeli svijet. Jedva zaspimo jer nam je dosta nesposobnosti da se zauzmemo za sebe. Pa se pitamo, smijemo li to uopće. Naše srce nam govori da smo dovoljni, ali naš um i naša uvjerenja govore drugačije. Tako da smo u borbi godinama i godinama, najviše sami sa sobom.
Evo četiri savjeta za postavljanje zdravih granica u svojim odnosima.
Jesi li u kontaktu sa svojom željom? Odnosno, kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi?
Što prihvaćaš, a što ne? Dok to ne shvatiš, bit će ti teže zauzeti se za sebe. Sve dok misliš da drugi vrijede više, da su drugi zanimljiviji i ako svoju sreću neprestano stavljaš u tuđe ruke, teže ćeš postavljati zdrave granice u odnosima. Kada ne živiš svoje želje, to donosi bol, ogorčenje, razočarenje... Potrebno je osvijestiti sebe i osjetiti sebe. Zapitaj se nekoliko puta: “Što mi stvara nelagodu i što mi to pritišće ranu kad ne mogu postaviti granicu?”. Ako se ne osjećaš dobro, zašto se ne osjećaš dobro? Važno je da svoje osjećaje shvatiš ozbiljno, daš im vrijednost i stvarno se počneš ponašati u skladu sa sobom.
Dopusti sebi da budeš ranjiv/a
Bit će ti teško zauzeti se za sebe ako si ne dopustiš da budeš ranjiv/a. Biti ranjiv znači biti u mogućnosti podijeliti bolno sjećanje, izraziti svoje potrebe i osjećaje, podijeliti svoje misli, dopustiti sebi da plačeš pred nekim, dopustiti ljudima da ti pomognu, biti iskren o svojim strahovima, izraziti svoje potrebe i shvatiti da si vrijedan/na. Da vrijediš živjeti, da te netko cijeni i da u tebi ima dovoljno snage da ti kaže da zaslužuješ imati zdrave odnose pune ljubavi.
Primjer komunikacije: Tina, ne sviđa mi se što me svaki dan kritiziraš i ponižavaš. (1) Zbog toga se osjećam bezvrijedno, nevoljeno, nepoštivano. (2) Željela bih da sa mnom komuniciraš s više ljubavi i poštovanja. (3)
Druga te osoba nikada neće cijeniti niti razumjeti ako se uvijek držiš prvog koraka, odnosno onog u kojem samo kažeš što te smeta. Moraš se izraziti. Svoju bol. Dakle, zašto ne voliš da se s tobom loše postupa? Kako se osjećaš kada te neka osoba uvijek iznevjeri? Kako se osjećaš kada nikad ne možeš doći do riječi? Kako se osjećaš kada kažeš što misliš, a oni te ismijavaju?
Ljudi oko tebe ne mogu znati kako se osjećaš ako o tome nikada ne razgovaraš.
Komuniciraj s ljubavlju
Kako ćeš izražavati svoje potrebe i osjećaje ovisi o tebi. Kada si suočen/a s problemima ili odnosima koji ti oduzimaju energiju ili te guraju prema dolje, važno je to moći artikulirati. U odnose ulazimo s raznim iskustvima iz prošlosti i s teškim ruksacima. Ponekad znamo isprazniti težak ruksak, ponekad niti ne prepoznamo težinu. Za svakog od nas dođe trenutak kada se mora suočiti s težinom vlastitog ruksaka. I tada dobro dođe komunikacija kojom se izražavaš. Komunikacija s "ja izjavama" je komunikacija kojom ćeš se izražavati s ljubavlju.
Sastoji se od tri dijela:
- Reci osobi nasuprot tebe što te muči, što te smeta (akcija, situacija, odnos...).
- U drugom dijelu razgovaraj o tome kako se osjećaš u ovoj situaciji, a pritom maksimalno budi iskren/a prema sebi. Verbaliziraj sve što ti pritišće ranu.
- Onda reci što želiš.
Nemoj se povlačiti
Život te uči da prihvatiš izazove, oslobodiš se vezanosti, prošlosti i svakodnevno okrećeš nove listove u svojoj knjizi života. Mnogo puta točno znaš što radiš krivo i jednostavno ne možeš zaobići obrazac koji se ponavlja. Predaješ se i odustaješ. Povlačenje je izvrsna strategija da se nikada ne naučiš zauzeti za sebe. Odstupiš kad ne možeš. Povučeš se kad je preteško. Povlačiš se kad boli. Povlačiš se kada daješ vrijednost drugima, a zaboraviš na sebe. Povlačiš se kad ne možeš pronaći izlaz, rješenje.
Inače zaspiš, ali suze koje ti teku niz obraze dovoljne su da shvatiš da nisi sretan/na u ulozi koju si si upravo dodijelio/la. Sve dok se podcjenjuješ, povlačiš, skrivaš, osuđuješ; do tada ćeš uvijek živjeti u sjeni drugih. Zato nemoj odustati, pokreni se i suoči se s tim!
Riječi, prošla iskustva su ono što nas često sprječava da se zauzmemo za sebe, ali svatko od nas ima moć ponovno se povezati sa sobom i učiniti korak. Za sebe. Prepoznajući sebe, daješ sebi valjanost. A kada si opušteniji/a, kada si u dodiru sa samim sobom, tada će ti biti lakše zauzeti se za sebe.
Vjerujem. Sada ti!
Autor: Amadea Gomboc, mag. psih.
